Na mjestu događaja smrtno je stradao dvadesetogodišnji Ermin Šahbazović, dok je u kolima Hitne medicinske pomoći preminuo dvadesettrogodišnji Bemir Herić.
Njih dvojica bili su saputnici u automobilu marke Audi A3, kojim je upravljao dvadesetdvogodišnji H.N., koji je zadobio povrede grudnog koša i nakon nesreće je smješten u Jedinicu intezivnog liječenja Klinike za anesteziologiju i reanimatologiju UKC Tuzla.
Porodice poginulih mladića Ermina Šahbazovića (1995) i Bemira Herića (1997) su u šoku i nevjerici, prijatelji nastradalih opraštaju se od svojih drugara putem Fejsbuka postavljajući zajedničke fotografije, stihove i emotivne poruke.
Jedan od prijatelja za portal Doznajemo.com ispričao je kako su dvojica nastradalih drugova krenuli na posao kad se dogodila nesreća. Obojica su bili, kako kaže njihov prijatelj, marljivi, vrijedni i pošteni momci. Bemir je u zadnje vrijeme učetovao u raznim humanitarnim akcijama i putem društvenim mreža za mnoge ugrožene porodice prikupljao novčana sredstva i hranu. Bio je veliki humanista – dodaje njegov prijatelj.
Herić Bemir, moglo bi se reći po njegovom statusu na Fejsbuku 11.januara, kao da je predosjetio ovu nesreću. Postavio je na svoj zid emotivnu pjesmu od Džeja čiji tekst govori o putu bez povratka…
Šta da kažem ocu kad me pita, gdje sam, s kim sam kako sam, šta radim. Šta da kažem, šta da slažem sad, a da ga ne rastužim, da mu bol ne pričinim. Nedjelja i svi ste tu, sve podsjeća na sreću, nedjelja al` više vas ja zagrliti neću, nedjelja, i svi ste tu, a mene sada nema. Daleko negdje sad, na put bez povratka vaš sin se sada sprema.
(Doznajemo.com)
No comments:
Post a Comment